Sveti Georgije je bio legendarni rimski vojnik u gardi rimskog cara Dioklecijana, koji je mučenički stradao tokom progona hrišćana. Kod pravoslavnih hrišćana se slavi kao sveti Đorđe. U umetnosti se često prikazuje kako ubija zmaja, odnosno aždaju.

Sveti Georgije  je rođen je između 275/280. godine u maloazijskoj oblasti Kapadokiji, (Kapadokija se nalazi u današnjoj državi Turska)  u imućnoj porodici od časnih roditelja hrišćana. Otac mu je bio rimski vojni oficir. Još dok je bio dete, kada je njegov otac poginuo, majka se sa Georgijem preselila u Palestinu, današnja država Izrael, na majčino porodično imanje, gde je dobio visoko obrazovanje.  U rimskoj vojsci se brzo istakao svojom hrabrošću i vojnim zaslugama. Već u dvadesetoj godini car Dioklecijan ga je proizveo u čin komita, tj. vojvode (najstariji vojni čin, kojim se postaje i carev savetnik).

Za vreme cara Dioklecijana organizovan je 303. godine, strašan progon hrišćana. Kada je počeo nemilosrdan progon hrišćana po celoj zemlji, Georgije (Đorđe) deli svu svoju imovinu siromašnima. Kao pravi hrišćanin Georgije nije krio svoju veru u Hrista, čak je i caru otvoreno rekao da je hrišćanin. Car je zato naredio vojnicima da ga kazne.

Po carevom naređenju, vojnici su položili Georgija  na zemlju, stavili mu noge u klade, a na grudi mu postavili veliki, teški kamen. Tako pritisnut, u velikim bolovima, dočekao je jutro, kada ga je posetio car, međutim, Georgije (Đorđe) je i dalje odbijao da se odrekne svoje vere. Car tada naređuje da se donese veliki točak za mučenje, sa daskama prepunim velikih eksera, noževa, mačeva. Vezan za takav točak dok se točak sa njim okretao, to je trajalo dok mu celo telo nije bilo u ranama. Sa točka su ga odvezali, misleći da je mrtav. Kada su se uverili da nije mrtav, car naređuje da Georgija (Đorđa) zakopaju u negašeni kreč tako da mu je samo glava bila van zemlje, i da ga tako ostave tri dana da bi sagoreo. Nakon tri dana, kada su ga otkopali – uvideše da je i dalje živ.

Dioklecijan zatim odlučuje da pozove najvećeg vračara Rimskog carstva, po imenu Atanasije, da on savlada Georgija (Đorđa). Atanasije se odaziva caru i priprema dva napitka – jedan, od koga bi Georgije trebalo da se pokori caru, a drugi smrtonosan. Dioklecijan naređuje da silom napoje Georgija prvim napitkom, a pošto se Georgije i dalje nije pokoravao, onda naredi da mu se da i smrtonosni napitak. Međutim, Georgije opet ostaje živ. Na kraju car naređuje da Svetom Georgiju odseku glavu mačem, i to se desilo 6. maja 303. godine. Godine 494. rimski episkop Gelasije I proglašava Georgija za svetitelja.

Kako se Georgije predstavlja na ikonama

U hrišćanskoj ikonografiji  Sveti Georgije  se još od 7. veka, prikazuje kao vojnik (bez konja, u stojećem stavu) i sa kopljem ili mačem u desnoj ruci. Od 9. veka se pojavljuje još jedan prikaz svetog Georgija: na konju, u vojvodskom odelu, kako kopljem ubija aždaju. Na tom prikazu se, pored njega, malo dalje nalazi jedna ženska figura u gospodskom odelu kako stoji. Smatra se da je žena koja je na ikoni zapravo carica Aleksandra koja je poverovala u Isusa Hrista, i da ona simbolizuje ranu hrišćansku crkvu, a da aždaja koju Đorđe ubija simbolizuje mnogoboštvo.

Sveti Georgije je sahranjen u Lidi u Palestini, današnjem Izraelu. Na mestu njegovog groba za vreme vladavine vizantijskog cara Konstantina Velikog (306 – 337) podignut je hram njemu posvećen. Mnoga čuda su se dešavala na njegovom grobu. Kult Svetog Georgija se raširio veoma brzo i na Istoku i na Zapadu. Ovaj hram je srušen 1010. godine, ali su ga krstaši obnovili. Godine 1191, tokom Trećeg krstaškog rata, hram je ponovo uništen, od strane islamskog sultana Saladina. Novi hram Svetog Georgija je podignut na mestu starog 1872. godine i postoji još uvek.

Đurđić, Đurđevdan

Đurđic – Kada je 1010. godine, srušen hram u Lidi, u kome se nalaze mošti Svetog Georgija i kada su ga Krstaši obnovili,  ta obnova je bila 16. novembra. Uspomena na ovaj događaj se praznuje kod pravoslavnih Srba. U crkvenom kalendaru je to praznik: Obnovljenje hrama Svetog Georgija – a kod Srba je poznat kao ĐURĐIC.  Ikona za tu slavu je gde se Georgije prikazuje kao vojnik (bez konja u stojećem stavu) i sa kopljem ili mačem u desnoj ruci.

Đurđevdan – Svake godine Pravoslavna crkva slavi Svetog Georgija 6. maja, kada se slavi njegov život i mučenička smrt za Gospoda Isusa Hrista. Kod našeg narod je taj dan poznat kao Đurđevdan. Ikona za tu slavu je: Sveti Georgije na konju, u vojvodskom odelu, kako kopljem ubija aždaju. Na tom prikazu se, pored njega, malo dalje nalazi jedna ženska figura u gospodskom odelu kako stoji. Smatra se da je žena koja je na ikoni zapravo carica Aleksandra, žena cara Diklecijana, koja je poverovala u Isusa Hrista, i da ona simbolizuje ranu hrišćansku crkvu, a da aždaja koju Georgije ubija simbolizuje mnogoboštvo.

Kult Svetog Georgija

Od vremena Engleskog kralja Edvarda Trećeg, 14. vek, Sveti Georgije postaje zaštitnik Engleske države.

On je zaštitnik i španske autonomne pokrajine katalonije, koji je poznat na katalonskom kao Sant Đordi. Običaj je da na taj dan muškarci ženama poklanjaju cvet, a žene muškarcima knjigu.

Kod Pravoslavnih Srba Sveti Georgije se veoma poštuje, posvećene su mu mnoge crkve i manastiri: Đurđevi Stupovi, Vraćevšnica, Staro Nagoričino, hram na Oplencu, Bogovađa itd.

Kod našeg naroda postoji običaj da u petak pre Đurđevdana, pre nego što sunce izađe, odlazilo bi se u polje kako bi se bralo bilje, jer se verovalo da ono ima lekovitu moć. Žene bi pravile bukete od cveća, koje su nosili kući, pa bi ih kačile na istočnu stranu kuće i tu bi cveće stajalo do Đurđevdana.

Nekada se na Đurđevdan određivala vremenska prognoza. Ako na Đurđevdan bude lepo vreme, biće rodna godina. Ako pada kiša, ukazivalo je na sušno leto. Ako na Đurđevdan duva vetar sa severa, to je zemljoradnicima bio znak na rane jesenje mrazeve.

Izvor: Srećko Zečević, protojerej

Prethodni tekstVremeplov, 15. novembar
Sledeći tekstVremeplov, 16. novembar