S turske strane bilo je 12 dahija iz Beograda, a sa srpske vođa Prvog srpskog ustanka Karađorđe, vojvoda Janko Katić, barjaktar Tanasko Rajić i prota Mateja Nenadović.

Za vreme Prvog srpskog ustanka u Zemunu se na današnji dan 1804. godine održao sastanak Srba i Turaka, uz posredovanje Austrije, a na kojem se pregovaralo o miru i organizaciji nove vlasti, slobodnoj trgovini, veri i obnavljanju porušenih manastira.

S turske strane bilo je 12 dahija iz Beograda, a sa srpske vođa Prvog srpskog ustanka Karađorđe, vojvoda Janko Katić, barjaktar Tanasko Rajić i prota Mateja Nenadović, koji su predočili da je teško postići mir dok Turci pale srpske kuće, seku glave viđenijim ljudima i terorišu narod.

Čak i u trenutku dok su pregovori vođeni Turci su palili srpske kuće na Čukarici iznad koje se vio gust dim vidljiv iz Zemuna.

Takođe, ustanici nisu želeli mirenje s dahijama, te su postavili zahteve za koje su znali da neće biti prihvaćeni: da svaki vezir upravlja po fermanu iz 1793. godine, u svakoj nahiji da bude sudnica i da se svima sudi po zakonu, zatim je tražena sloboda vere tj. obnavljanje porušenih manastira, da običaji vere budu slobodni, da postoji slobodna trgovina i da raja prodaje svoja dobra kome želi, da srpsko stanovništvo samostalno bira svoje knezove…

Kako pregovori u Zemunu nisu dali rezultate, srpski pregovarači su se potom vratili u Ostružnicu i započeli pripreme za napad na Beograd.

Kragujevačku i rudničku vojsku predvodio je Karađorđe, a valjevsku i šabačku Jakov Nenadović, prota Matija, Živko Dabić, Ostoja Spuž i Andrija Vitomirović. Njihov osnovni cilj bio je oslobođenje Beograda.

Kada je Karađorđe pošao u susret valjevskoj vojsci, 9. maja 1804, Turci su pokušali da ga spreče, ali bezuspešno. Turke su predvodile dahije i Alija Gušanac.

Veliki uspeh ove bitke je to što se suzila opsadna linija oko Beograda. Ubrzo zatim, oslobođen je Požarevac 12. maja i Smederevo 6. jula 1804. godine.

Pored toga što je trebalo da zavede red u Beogradskom pašaluku, Bećir-paša je imao sultanovo ovlašćenje da ubije četiri beogradske dahije da bi na ovaj način izmirio janjičare sa hrišćanskom rajom. On je to i uspeo na taj način što je dahije izolovao na dunavskom ostrvu Ada Kale, a zatim ostavio Srbima da ih ubiju. Pored toga, postavio je 20 srpskih knezova i dao im gradove na upravu, što znači da su Bećir-pašine odredbe odgovarale početnim ciljevima srpskih pobunjenika.

Kako je podignut ustanak


Buđenje nacionalne svesti i događaji oko seče knezova doveli su do podizanja Prvog srpskog ustanka 1804. godine. On je pod vođstvom Karađorđa imao od samog početka za cilj i oslobađanje Beograda. Posle dve godine borbe, grad je osvojen 1807, Karađorđe je beogradsku varoš osvojio 1806, a Beogradsku tvrđavu 1807. godine.

Oko 25.000 srpskih ustanika pod vođstvom Karađorđa Petrovića grad je zateklo u ruševinama. On postaje prestonica tek oslobođenog dela Srbije i simbol slobodarskih tradicija njenog stanovništva.

Po obnovi on postaje i značajan privredni, trgovački i kulturni centar.

U njemu je već 1807. godine zasedao Praviteljstvujušći sovjet (srpska vlada), a od 1811. godine tu se nalaze i prva ministarstva. Iz Vojvodine i drugih krajeva dolaze viđeniji ljudi i intelektualci, među kojima Sima Milutinović i Dositej Obradović, koji je 1808. godine osnovao prvu Veliku školu.

Izvor: 24sedam.rs
Prethodni tekstVremeplov, 28. april
Sledeći tekstRadno vreme uprave GO Zemun tokom praznika