Deo svog kratkog života veliki pesnik srpskog romantizma Branko Radičević proveo je u Zemunu, gde se njegov otac preselio 1928. godine – rano detinjstvo i školovanje u srpskoj i nemačkoj školi. Rodio se 28. marta 1824. i poživeo svega 29 godina.
Zemunske dane Branko je proveo u jednospratnici koja je srušena 1937. godine na trgu koji od 1907. godine nosi njegovo ime.
Na Zemunskom groblju su sahranjene pesnikova baka i majka Ruža.
Bio je vatreni pobornik Vukove reforme jezika i za sobom ostavio dve zbirke lirskih “Pesama“ (treća je objavljena posthumno, takođe pod naslovom “Pesme“), sedam epskih, na desetine pisama i odgovore na književne kritike. Po uzoru na klasike, pisao je elegije, među kojima su “Kad mlidijah umreti“ i poema “Đački rastanak“ obavezna školska lektira.
Nekoliko škola u Srbiji nosi ime pesnika Branka Radičevića, kao i gimnazija u Sremskim Karlovcima koju je završio. Po njemu su nazvana brojna književna društva i ustanovljena prestižna pesnička nagrada.
Osim Trga u Zemunu, grupa entuzijasta je u Gradskom parku 2004. postavila Brankovu bistu, rad profesora Milana Besarabića iz 1954. godine.
Osnovna škola u Batajnici nosi ime velikog pesnika.
Kulturno-umetničko društvo “Radičević“ iz Zemuna proslaviće ove godine vek postojanja.
Branko Radičević je umro u Beču 1853. godine, gde je studirao medicinu. Tek trideset godina posle njegove smrti posmrtni ostaci velikog pesnika preneti su na Stražilovo.