Nova godina prema julijanskom kalendaru, koja se proslavlja 13. januara, večeras će biti svečano dočekana širom Srbije. Ovaj praznik, iako nije zvaničan državni praznik, u mnogim delovima zemlje i širom pravoslavnog sveta slavi se u krugu porodice, ali i na trgovima, u restoranima i ugostiteljskim objektima.
Julijanska Nova godina, koja se slavi 13. na 14. januar prema gregorijanskom kalendaru, označava 1. januar prema julijanskom kalendaru. Iako u Srbiji preovladava naziv „srpska Nova godina“, ovaj praznik je poznat i kao julijanska, stara ili pravoslavna Nova godina, a osim u Srbiji, slavi se i u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Severnoj Makedoniji, kao i u pravoslavnim delovima Hrvatske.
Pored ovih zemalja, julijansku Novu godinu proslavljaju i pravoslavni vernici u Rusiji, Belorusiji, Ukrajini, Jermeniji, Gruziji i Moldaviji. Takođe, tradicija proslave ovog praznika prisutna je u nekim delovima Švajcarske i Škotske, gde je običaj očuvana, iako u manjoj meri.
Istorijat i značaj proslave
Do razmimoilaženja dve Nove godine dolazi zbog reforme julijanskog i nastanka gregorijanskog kalendara, 1582. godine. Precizan datum kada su Srbi počeli da slave julijansku Novu godinu nije moguće utvrditi, ali značaj ovog praznika postepeno raste, naročito nakon Prvog i Drugog svetskog rata. Iako tokom komunističke vlasti nije bilo organizovanih javnih proslava, praznik je nastavljen u porodičnom okruženju. Nakon Prvog svetskog rata, Kraljevina SHS je 1919. godine izjednačila oba kalendara, ali Srpska pravoslavna crkva nije prihvatila gregorijanski kalendar, zbog čega su dva praznična datuma opstala do danas.
Danas se julijanska Nova godina slavi sa velikim entuzijazmom, ali i dalje nije zvanični državni praznik, te radnici nisu oslobođeni obaveza tog dana.
Običaji i tradicija
Julijanska Nova godina u Srbiji poznata je i kao Mali Božić, jer se poklapa sa crkvenim praznicima Obrezanje Gospoda Isusa Hrista i krsnom slavom Sveti Vasilije Veliki. Tradicionalno, na ovaj dan jede se glava božićne pečenice, najčešće jagnjeta ili praseta, a domaćice pripremaju novogodišnju česnicu, poznatu i kao „vasilicu“. U nekim krajevima Srbije, običaj je da se tog dana spaljuju ostaci badnjaka, čime se simbolički završava božićno vreme.
Takođe, veruje se da je na ovaj praznik važno uneti neku novu stvar u kuću, kupljenu tog dana, jer se smatra da će to doneti prosperitet i napredak u narednoj godini. Osim toga, mesu se krofne u koje se, kao i na Božić, stavlja novčić, u nadi da će doneti sreću i blagostanje.
Za pravoslavnu crkvu, Nova godina po julijanskom kalendaru je duhovni trenutak, koji se obeležava molitvama i bogosluženjima. U mnogim crkvama se ovaj praznik dočekuje u miru i molitvi, a vernici se podsećaju na važnost duhovnog aspekta proslave Nove godine.
Nova godina po julijanskom kalendaru svakako ostaje značajan deo tradicije u Srbiji i šire, a običaji povezani sa njenim obeležavanjem čine ovaj dan posebnim za mnoge vernike i običajima posvećene porodice.
Izvor: RTS, Foto: Freepik