Kada bude usvojen, novi Zakon o obnovljivim izvorima energije, omogućiće građanima da proizvode i prodaju zelene kilovate. Zahvaljujući tome, smanjiće potrošnju energije u svojim domaćinstvima i račune za struju i grejanje.

Naime, novi zakon uvodi i tržišne premije, što će proizvođače izložiti uticaju tržišta i konkurencije, smanjujući troškove za građane i privredu, pružajući istovremeno investitorima garantovanu stabilnost i predvidljivost zakonskog okvira.

Pre desetak godina prisustvo obnovljivih izvora energije u Srbiji, pogotovu solarnih sistema, uopšte nije obećavalo. Dugoročnog sistemskog pristupa nije bilo, a period otplate za ovakve investicije bio je dosta neizvestan, prvenstveno jer se u tom trenutku nije znalo u kom smeru ide razvoj energetskog sektora u Srbiji (pre svega, kojim tempom će rasti cena električne energije).

„Državnih subvencija nije bilo na vidiku, podsticaji su bili nula, zakonska regulativa nije postojala, a EPS nije imao razumevanja za bilo kakav vid saradnje. Samo entuzijasti su bili spremni da se upuste u ovakve projekte. O pozitivnom uticaju na životnu sredinu retko je ko razmišljao. Ipak, prvi pozitivni pomaci vide se 2017. godine kada EPS usvaja novi Pravilnik o radu distributivnog sistema, što uliva nadu. Sada i oni prepoznaju priključenje elektrana za sopstvene potrebe, pa može ozbiljnije da se radi i da se investitorima pruži nada da nije sve tako uzaludno“, objašnjava za Biznis.rs direktor firme za solarne panele „Sunčica“, Branko Živković.

On dodaje da je u međuvremenu formirano i tržište električne energije, kao i da su se simbolično pojavili privatni snabdevači električne energije koji objektivno ni sami nisu znali u šta su se upustili, ali je, kako kaže, dobro da su tu.

„Takođe, svest ljudi počinje da se menja, ljudi su upoznati sa tehnologijom solarnih sistema, informisani su šta se dešava kod nas u okruženju, čak žele da koriste solarnu energiju jer znaju da ostvaruje pozitivan uticaj na životnu sredinu. U poslednjih nekoliko godina i snabdevači električne energije prepoznaju svoju ulogu u ovakvim projektima. Više to nisu elektrane za sopstvene potrebe koje su bez procedura priključene, već se održivim projektima smatraju elektrane za sopstvene potrebe koje predaju višak električne energije u mrežu i prodaju snabdevaču“, ističe naš sagovornik.

Nacrt Zakona o OIE, koji je ovih dana na javnoj raspravi, predstavlja, kako navodi, pravo osveženje – kako za one koji se bave izgradnjom elektrana, tako i za privatne snabdevače električne energije koji treba da udahnu osećaj otvorenog tržišta krajnjim potrošačima električne energije uz ponudu dodatnih proizvoda i usluga, kao što je elektrana za sopstvene potrebe.

„Ovaj zakon daje jasne smernice šta možemo da očekujemo u bliskoj budućnosti u pogledu podsticajnih mera, kako kroz subvencionisane cene električne energije, tako i podršku malim instalacijama kroz relaksaciju procedura, uz neizbežno neto merenje, koje nije jasno navedeno u nacrtu Zakona o OIE, ali se nazire.

Tržišne premije i Fid-in tarife

Novi Zakon o OIE jasno najavljuje novi podsticajni program za obnovljive izvore energije (OIE), koji će obuhvatati dva tipa podsticajnih mera: Tržišne premije i Fid-in tarife. Obe podsticajne mere će se ostvarivati putem aukcije na kojoj će se licitirati po holandskom modelu „ko da manje“.

„Tržišne premije će se dodeljivati za sve projekte OIE koji trenutno učestvuju ili će uzeti aktivno učešće na tržištu električne energije. To znači da će elektrana prodavati proizvedenu energiju na tržištu nekom od snabdevača električne energije ili, kada je reč o velikim sistemima, imaće mogućnost da prodaju direktno na organizovanim tržištima“, objašnjava Živković.

Sa druge strane, država će, kako navodi, kao podsticajnu meru dotirati određeni iznos za svaki proizvedeni MWh električne energije do cene za koju se smatra podsticajnom.

„Plastično objašnjeno, ukoliko država proceni da je prosečna prodajna cena električne energije na tržištu 50 EUR/MWh, a smatra da je podsticajna vrednost 90 EUR/MWh, onda će biti spremna da dotira do 40 EUR/MWh. Na licitaciji će se prijavljivati investitori koji su ispunili uslove da učestvuju na aukciji (osnovni uslov je postojanje građevinske dozvole za izgradnju elektrane ili već izgrađena elektrana), a koji će licitirati iznos za tržišnu premiju za koju je njihov projekat održiva investicija, a koji mora biti manja od predloženih 40 EUR/MWh“, navodi naš sagovornik.

Dodaje da, kada se završi licitacija, podvlači se crta sa određenom kvotom i oni koji su ponudili najniže vrednosti ostvariće pravo na Tržišnu premiju, a ako se javi manje instalisane snage na licitaciji nego što je utvrđena kvota, svi će teoretski dobiti podsticajnu tržišnu premiju.

Podsticajni program Fid-in tarife dodatno smanjuje rizike za investiranje u OIE projekte.

„Fid-in tarife nisu nepoznanica, jer je kvota od 10 MW za solarne sisteme i 500 MW za vetar odavno podeljena u Srbiji. Nažalost kvota od 10 MW za solarne panele je jako brzo bila popunjena, pa je mnogo projekata ostalo da čeka bolje dane. Ti bolji dani su došli Zakonom o OIE koji sada na nivou zakona uvodi Fid-in tarifu kao podsticajnu meru za projekte OIE. Ono što nacrt Zakona o OIE jasno definiše u ovom trenutku je granica za dodeljivanje Fid-in tarifa. Naime, u članu 33. stoji da se ‘Fid-in tarifa može steći za mala postrojenja i demonstracione projekte’. U članu 4. (Značenje izraza) malim postrojenjima se smatraju elektrane od 500 kW, osim za vetar od 3 MW, što daje dovoljno jasan signal investitorima“, naglasio je Živković.

Kako objašnjava, svi koji budu pravili solarne elektrane do 500 kW imaće mogućnost da dobiju Fid-in tarifu, ali na aukciji.

„Primera radi, aukcija će trajati dva sata, za to vreme sve interesne strane koje poseduju elektranu ili građevinsku dozvolu za izgradnju elektrane, licitiraće iznose koji moraju biti manji od utvrđene Fid-in tarife, koja će biti javno dostupan podatak pre licitacije. Po okončanju licitacije podvlači se crta za utrđenu kvotu i svi sa najnižim cenama ostvarće pravo na Fid-in premiju. Nezvanično, možemo očekivati da će se Fid-in tarifa naći u opsegu od 90 do 100 EUR/MWh, uzimajući u obzir zadnje vrednosti dodeljenih Fid-in tarifa u prethodnom ciklusu i dodatno sazrevanje solarne tehnologije, odnosno, pada cene“, naglasio je direktor kompanije „Sunčica“.

Napominje da Zakonom nisu definisane kvote za Tržišne premije i Fid-in tarife po tehologijama i instalisanoj snazi, što će Država naknadno utvrditi kroz podzakonske akte.

„Međutim, uzimajući u obzir da je za novi podsticajni program u Severnoj Makedoniji za solare definisana kvota od 200 MW, može se očekivati sličan scenario i u Srbiji. Moguće je da se u prvom krugu i ne popuni sva kvota za obe podsticajne mere. Naravno, ne treba nikog da iznenadi i ako kvota za solar opet bude nešto malo, recimo 20 MW. Ipak, stvari su se pokrenule i podzakonskim aktima će se utvrditi kojim tempom će se podsticajne mere uvoditi i na koji način će se implementirati“, zaključuje Živković.

Nacrtom zakona o korišćenju obnovljivih izvora energije prvi put je uveden koncept kupac-proizvođač (eng. prosumer, nastalo od reči producer = proizvođač i consumer = potrošač), koji predstavlja kupca električne energije koji ujedno može da proizvodi električnu energiju za svoje potrebe, a da višak električne energije isporuči u mrežu i umanji račun za utrošenu električnu energiju.

“U praksi se očekuje postavljanje solarnih panela na krovove objekata, a za ovaj koncept najviše su zainteresovani mali kupci – domaćinstva i industrija. Prvi put domaćinstva i mali kupci, kao i industrijski potrošači priključeni na srednji i visoki napon mogu instalirati na svoje objekte OIE koje će koristiti za snabdevanje sopstvene potrošnje, pri čemu će višak električne energije moći da isporuče u elektroenergetski sistem ili uskladište u sopstvenim skladištima radi kasnijeg korišćenja”, navode iz Ministarstva rudarstva i energetike za Energetski portal.

Kako kažu iz Ministarstva rudarstva i energetike, građani koji se odluče za korišćenje OIE imaće direktnu korist – manje račune i dodatan prihod. Pasivni kupac postaje aktivni učesnik na tržištu koji samostalno donosi odluke na osnovu proizvodnje, potrošnje i uskladištene električne energije. Takođe, veće korišćenje OIE i manja emisija gasova sa efektom staklene bašte u velikoj meri će uticati na očuvanje životne sredine i doprineće ostvarivanju ciljeva povećanja udela obnovljive energije u bruto finalnoj potrošnji ukupne energije u Srbiji. Jedan od fokusa novog zakona je da podstakne korišćenje svih obnovljivih izvora energije.

Izvor: biznis.rs/Julijana Vincan
Prethodni tekstGlas srpske dece se daleko čuje: na kom god kraju sveta da se nalazimo važno je jedinstvo
Sledeći tekstObuka za početnike u biznisu u Staroj Pazovi